الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ،
نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ
الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ
أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ
لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ
شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ
بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ
حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله
وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده.
ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى
بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان
الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن
الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ...:
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَعِدُهُمْ وَيُمَنِّيهِمْ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلاَّ
غُرُورًا
صدق الله العظيم
صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od
Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela
svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti,
a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.
Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik,
koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što
nastupi Sudnji čas.
Dragi brate i poštovana sestro, danas je
petak 26. muharrem 1435. ili 29. novembar 2013. godine. Ovo je 4. hutba u novoj godini.
U 2. suri – El -
Bekare / Krava, u 208. ajetu Allah, dž. š., kaže:
يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ ادْخُلُواْ فِي السِّلْمِ كَآفَّةً وَلاَ
تَتَّبِعُواْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ
O
vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista,
neprijatelj otvoreni. (Krava,
208)
Poštovani
džema’ate!
Prošli
petak govorili smo o izvršavanju preuzetih obaveza. Rekli smo da onaj koji upotpuni i ispuni svoje ugovore, obaveze i obećanje, biće
nagrađen, a onaj koji ih iznevjeri, izložen će biti Allahovoj kazni.
Danas osvjetljavamo naš
odnos do svog nefsa. Svaki čovjek je odgovoran za svoja djela i bezuvjetno mora
stajati iza svojih riječi i postupaka. Vjernikov vodič je Kur'an i životno
iskustvo Poslanika kroz povijest a naročito Allahovog miljenika Muhammeda a.s. Znano
je da nema čovjeka bez saveznika i pomagače, a da je svačiji ljuti neprijatelj vlastiti
nefs, a kolovođa svih negativnosti je Iblis, zapovjednik džina, nevjernika-šejtana.
Džinni su nevidljiva duhovna bića koji su po nekim karakteristikama, poput
ljudi – imaju pol, jedu i piju, žive i umiru…
Džinima su dolazili poslanici
i imali su, poput ljudi, pravo izbora – vjerovanje ili nevjerovanje. Među
džinima dakako ima vjernika i nevjernika. Oni džini koji ne vjeruju i koji
odbijaju poslušnost Uzvišenom Allahu nazivaju se šejtani. Iblis je postao poznat
iz Kur'anskog kazivanja o stvaranju prvog čovjeka Adema i Iblisovog odbijanja
da se pokloni prvom čovjeku. Iblis je bio iz reda džina a sedždu je odbio
učiniti jer je smatrao da je on, zbog toga što je stvoren od vatre, bolji od
Adema, koji je stvoren od zemlje. Od tada je Iblis, vođa šejtana i naš ljuti
neprijatelj.
Džini i šejtani su za nas
nevidljivi svijet. Kao vjernici, vjerujemo u njihovo postojanje, zato što o
njima govori Kur’an. Za nas ljude je prirodno da ih ne vidimo i da s njima ne
komuniciramo. Vidjeti ih znači biti njima opsjednut. Premda ih ne vidimo, oni
nas vide i s nama dijele životni prostor. Naročito su prisutni na mjestima gdje
se puno griješi, kao što su pijace, kako se kaže u Poslanikovom, a.s., hadisu,
jer se tamo često krivo mjeri ili se često krivo zaklinje.
Omiljeno mjesta su
im i kafane, noćni klubovi, sijela na kojima se Allahovo ime ne spominje, te
mjesta gdje se konzumira alkohol, gdje se psuje i mjesta na kojima se prepušta opijajućoj
muzici… dakle, šejtani su uvijek tamo gdje se ljudi prepuštaju griješenju –
svađi, laži, ogovaranju, pijenju alkohola, bludničenju, varanju… Oni su tu da
ljudima omile griješenje, da ih podrže i navrate na još veće grijehe i belaje.
Uzvišeni veli:
On
im obećava i primaljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je
obmana.
(Žene, 120)
Kada je riječ o odvraćanju
od dobrih djela, Kur’an kaže:
الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُم بِالْفَحْشَاء
وَاللّهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَةً مِّنْهُ وَفَضْلاً وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
Šejtan
vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost
i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (Krava, 268)
Kao što ima različitih
džina, ima i nas ljudi koji za svoje cjelokupno ponašanje okrivljujemo šejtane.
Istina je da da je mnogo dobrih djela od kojih nas potpuno ili djelimično
udalji šejtan. Međutim, zar je škrtarenje, kada se ima šta udijeliti šejtanski
utjecaj?! Zar je površno i bez skrušenosti obavljen namaz, ili u potpunosti
propušten namaz, šejtanov utjecaj?! Zar i za to trebamo kriviti šejtana?
Kako treba postupiti kada
osjetimo da nam se ono što je ružno počinje činiti lijepim. Kur’an nam daje
recept:
وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللّهِ
إِنَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ. إِنَّ الَّذِينَ اتَّقَواْ إِذَا مَسَّهُمْ طَائِفٌ
مِّنَ الشَّيْطَانِ تَذَكَّرُواْ فَإِذَا هُم مُّبْصِرُونَ
A
ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu
sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne,
sjete se, i odjednom dođu sebi. (Bedemi, 200 - 201)
Učenje E’uze je traženje
utočišta kod Allaha od prokletog šejtana. Često učenje E’uze, izgovaranje
riječi zikra, a prije svega redovito obavljanje namaza, sačuvaće nas od velikog
šejtanskog utjecaja i, samim tim, od činjenja velikih grijeha.
Druga vrsta šejtanskog
negativnog djelovanja je osvećivanje putem nanošenje štete našem fizičkom i
psihičkom zdravlju.
Već smo rekli da šejtani s nama dijele životni prostor i da
ih ne vidimo. Čovjek može, ako ne prouči Euzu, uznemiriti šejtana, na više
načina – možemo ga nagaziti, pomokriti se na njega, opržiti ga… Zbog toga se
tamo gdje najviše borave šejtani, a to su prljava mjesta, napuštena mjesta,
zapušteni toaleti,…, obavezno ide s E’uzom. E’uza je naša zaštita. U suprotnom,
šejtan se može osvetiti. Kako se šejtan osvećuje ljudima? Može ih opsjednuti,
ući u njhov organizam, napasti neki zdrav organ; izazivati u njima nemir,
strah, nervozu, nesanicu, depresiju, potištenost, odsutnost…
Ako čovjek zapadne u ovakve
belaje, a oni nemaju neki fizički uzrok i ne mogu se izliječiti ljekarskom
intervencijom, čovjek se mora liječiti Kur’anom, i to kod povjerljivih, provjerenih
i stručnih osoba.
Učenje Kur’ana je i lijek i
prevencija od šejtanskih utjecaja. Učenje Kur’ana, a naročito sura En-Nas,
El-Felek, El-Bekare, Ja Sin te mnogobrojnih riječi zikra, a prije svega
islamski način življenja, garancija su nam da nam šejtan, ako Bog da, ne može
nauditi.
Ako nešto od navedenog
primijetimo kod najbližih, ili nama bliski, to ,bolesno' stanje primijete kod
nas, potrebno je tražiti utjehu u vjerovanju i njegovoj imanskoj slasti. U
vjeri ćemo potražiti utjehu i natanko analizirati svoje proteklo vrijeme.
Od Ebu Hurejre, r. a.,
prenosi se da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: „Bludnik dok čini blud nije vjernik.
Dok krade nije vjernik. Dok pije alkohol nije vjernik.“ (Muslim)
Kome se ovo desi, dešava mu se zbog slabosti
njegove vjere- imana, nestanka njegovog svjetla i stida od Allaha. Zaista je ispravno
i iskreno vjerovanje popraćeno je stidom od Allaha, ljubavlju prema Njemu i
jakoj nadi u Njegovu nagradu i strah od Njegove kazne.
Poslije adekvatnog liječenja
treba pristupiti otklanjanju uzroka i nastanka bolesti. Ibn Kajjim el-Dževzijja
naveo je sljedeća dva načina za liječenje sihra: “Prvo je nalaženje i uništenje
sihra, jer Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Svevišnjeg Allaha
u vezi s tim, pa ga je Allah, dželle šanuhu, izvijestio da mu je sihr napravljen
na češlju i dlakama spalim prilikom češljanja, koji su stavljeni u posudu i
bačeni u bunar. Kada ga je izvadio i uništio, nestalo je neprijatnosti, a
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izgledao je kao da se oslobodio
okova. Ovo je najbolji i najučinkovitiji način, a u medicini liči na
odstranjivanje stranog tijela i čišćenje rane. I drugi je način čišćenje mjesta
do kojeg dođe neprijatnost od sihra, tim prije što sihr utječe na čovjekovu
prirodu i raspoloženje. Kada se primijeti njegov utjecaj na nekom od dijelova
tijela, a moguće je intervenirati, njegovo je odstranjenje veoma korisno.”
A na drugom je mjestu zapisao: “Najbolji lijek protiv
sihra koji uzrokuju šejtani, pogana i nečista stvorenja, jest ibadet, zikrullah,
čitanje časnog Kur’ana i učenje dove. Naime, ibadet slabi i bori se protiv
njegovog utjecaja, i sve što je čovjek jači i bolji vjernik, liječenje će biti
efikasnije. Slučaj opčaranog čovjeka je sličan dvjema naoružanim i opremljenim
vojskama koje se sukobe i koje jedna drugu pobijede, pa pobjedniku pripadne
vlast i moć. Naime, srce koje je ispunjeno iskrenim i intenzivnim zikrullahom,
koje iskreno Allaha, dželle šanuhu, moli i Njemu se utječe ima dobre mogućnosti
da bude sačuvano od sihra, ali i da se od njega izliječi ako ga zadesi.
I
sihribazi znaju da njihova rabota najviše utječe na slaba i razdražljiva srca,
te na ljude koji slijede svoje prohtjeve i bave se prizemnim strastima. Otuda
sihr većinom pogađa žene, djecu, neznalice, te ljude čiji je oslonac na Allaha,
dželle šanuhu, slab, te one koji nisu dovoljno privrženi vjeri, one čije
ispovijedanje vjere nije zadovoljavajuće, one koji ne čitaju Kur’an, one koji
ne mole Svevišnjeg Allaha, one koji ne uče Resulullahove, s. a. ve s., dove za
zaštitu… Kažu da opčinjeni uveliko pomaže šejtanima protiv sebe: ako je nečemu
mnogo odan, pa ga šejtan napada s te strane.
Dova
Gospodaru
naš, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći
podnijeti, učini nas od onih sa kojima si zadovoljan, uputi našu djecu na pravi
put, budi nam milostiv na Sudnjem danu i oprosti nam naše grijehe i tajno i
javno počinjene.
Milostivi Allahu,
podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put.
Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj
nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
ان الله يأمر بالعدل و
الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم
تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari,
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar