27. maj 2018

MIRUH RAMAZANA (13)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 13. džuz 
 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
13. džuz
 Sura Jusuf je jedina sura u Kur'anu koja je potpuno posvećena jednom poslaniku. Sura Jusuf je jedna od najljepših kazivanja u Kur'anu.  Njezina glavna kao i sporedne teme, od odnosa oca i sina do vlasti i dvorskih intriga, mogu se pronaći u brojnim književnim djelima i filmskim ostvarenjima. Zapravo, teme koje se nalaze u Allahovim Objavama, kako u ispravnoj – Kur'anu tako i u onima koje su izmijenili ljudi,  jesu teme kasnijih književnih ostvarenja koja i danas nastaju.
 Jusuf je  iskušan s četiri velika iskušenja, koja su i danas među najvećim, ako ne i najveća: Iskušan je gubitkom porodice, naročito roditelja. Nedostatak porodice, naročito u djetinjstvu može biti traumatično za svaku osobu. Jusuf je odrastao bez porodice, ali prvi dio sure, njegov razgovor s ocem, daje nam pouku da razgovaramo s djecom na vrijeme i kvalitetno provodimo vrijeme s njima, upoznavajući i upozoravajući ih blagovremeno na moguća životna iskušenja i probleme.
 Iskušan je kao mladić da počini blud s lijepom ženom, ali je odbio i ne samo odbio, već se sjetio Gospodara i zamolio da ga udalji od grijeha. Kada krenemo u grad zamolimo li Allaha da nas sačuva grijeha i svega onoga što vodi grijehu, poput osamljivanja s djevojkom?
 Bio je iskušan urušavanjem časti. Lažno optužen završio je u zatvoru i cijeli grad je, što nam ukazuju ogovaranja žena u gradu, znao da je u zatvoru. Kada je trebao izaći, Allahovom voljom, nije požurio iz zatvorske ćelije, što bi, možda, većina nas uradila, već je poručio vladaru da želi da se njegov slučaj, odnosno optužba, izvede na čistac (50. ajet). Vjernik treba da bude principijelan u svakoj situaciji. Jusuf je bio u zatvoru, nudila mu se sloboda, ali on je tražio istinu. Koliko ljudi bi danas, koji su na slobodi, potpisali bilo kakav ugovor, dogovor, dokument, koaliciju, što može ugroziti njegov vjernički karakter i čast, samo da dobije neku poziciju, a Jusuf iz zatvora nije htio da izađe kako bi dobio pohvalu i poziciju dok se njegovo ime u javnosti ne očisti. Draža mu je bila vjera i čast nego sloboda i bogatstvo.
 Jusuf je bio iskušan i vlašću. Mogao je, nakon svih nedaća, da bude osoran, grub i osvetoljubiv prema braći i drugim ljudima. Naprotiv, njemu je vlast bila samo obaveza koju je izvršavao na najbolji mogući način i neprestano se zahvaljivao Gospodaru na blagodatima. Sjetimo se 8. i 9. ajeta sure Hud. Jusuf je upravo primjer kako čovjek treba postupati u blagodatima nakon što ga napuste nevolje.
 Sura Grmljavina govori o Božijem stvaranju i blagodatima prema čovjeku. U četvrtom ajetu nas Allah podsjeća na jedinstvenost Njegovog stvaranja, kada kaže da biljke uzimaju istu vodu, a daju plodove od kojih su neki ukusniji od drugih. (Pored ovog očitog znamenja razmislimo i o jednoj metafori. Zamislimo da je voda Allahova Objava, njegova vjera, koju ljudi uzimaju. Zaista neki ljudi su bolji vjernici, njihov ahlak je ljepši od drugih koji čitaju iste ajete, praktikuju istu vjeru). Dalje, Allah nam kaže da grmljavina veliča Gospodara. Grmljavina! Šta je onda čovjeku koji ne veliča svog Stvoritelja?
 Stoga slavimo i hvalimo svog Gospodara koji nam u slijedećoj suri kaže da brojimo Allahove blagodati ne bismo ih nabrojali (34). Također, kada nam je teško, kada smo tužni ili imam problem, napravimo spisak svih problema i nedaća i spisak svih blagodati koje imamo. Uporedimo ih i vidjet ćemo da je taj problem kap u moru blagodati.

26. maj 2018

MIRUH RAMAZANA (12)




MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 12. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
12. džuz
 Na prvoj stranici ovog džuza nalazi se ajet koji je tematski sličan onom iz sure Junus prema kojem čovjek zna biti nezahvalan nakon što se od njega otkloni nevolja. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga obaspemo blagodatima, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: ,,Nevolje su me napustile!“ On je doista umišljen i razmetljiv...“ (9-10)
 S obzirom da je Hud jedna od sura koje su Poslanika, a.s., kako je on rekao, osijedile, dovoljna su i ova dva ajeta da se zabrinemo.
 Zamolimo Gospodara, ali se i potrudimo, da nikada ne budemo ova vrsta ljudi i to spomenuta u Kur'anu. Inače, čovjek čitajući Allahove riječi treba analizirati da li kod sebe ima osobina ili situacija koje Allah opisuje. Čovjek bi trebao svakodnevno zamisliti sebe da živi u vremenu Poslanika, a.s., i upitati se koliko ajeta bi se objavilo, odnosilo na njega i to koji ajeti: s pozitivnim primjerima ili negativnim?
 U suri Hud se govori o poslaniku Nuhu i poslaniku Hudu. Slučaj kada Nuh, a.s., moli Allaha za svog sina nevjernika (46. ajet) da bude spašen je posebno, naročito kod onih koji imaju djecu, dramatičan. Allah kaže Nuhu ,,on nije od tvoje porodice“, odnosno nije tvoje dijete, jer je nevjernik i jedan od onih koji se ismijavaju s vjerom.
  Koliko danas ima roditelja muslimana, imaju djecu koja jesu biološki njihova, ali duhovno, kulturno, adetski, po mentalitetu, nisu njihova, jer su ateisti, jer su se odrodili od roditelja, sa omalovažavanjem gledaju na vjeru svojih roditelja, često  sa podsmijehom gledaju svoje roditelje koji  klanjaju. Kada to potcjenjivanje opravdavaju govore, mi nismo uspjeli u rodnom kraju, eto iškolovali smose, obogatili a sve bez vjere. Vidiš babo kako se može uspjeti bez Boga, govore. Ovdje naglašavamo ismijavanje, odnosno ironiju koja je posebno prisutna danas kada se govori o vjeri. Nuhov sin je koristio ironiju. Nuh ga poziva da se ukrca u lađu zbog poplave koju Allah šalje, a on odgovara ironično: ,,Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti!“
 Sura je dobila ime po poslaniku Hudu koji je opominjao narod koji je u to vrijeme bio najnapredniji, najbogatiji, najobrazovaniji i daleko iznad drugih naroda kao što su danas neke nacije daleko naprednije od drugih. Međutim, narod je bio nevjernički, u svom tom sjaju i blještavilu osjetili su se nadmoćnim te počeli prkositi Allahu.
 Ovo nas vraća na početak sure, da se Allaha sjećamo kada smo u obilju i blagodatima te da se ne osjetimo neovisnim, nadmoćnim, jakim, najpametnijim, već budemo skromni pred Allahom, ali i pred ljudima, jer čovjek svoj prkos i oholost pokaže prvo prema ljudima. To je prva stepenica do pokazivanja prkosa i oholosti prema Allahu.
 S druge strane, nakon sure Hud, imamo suru Jusuf i primjer čovjeka koji je bio iznad drugih, čak iznad svoje braće što mu je pokazano i u snu (4-6), ali se nije oholio, nije sebe smatrao vrjednijim i boljim spram ostale braće. O tome ćemo sutra, inšaAllah, kada budemo govorili o 13. džuzu.

25. maj 2018

MIRUH RAMAZANA (11)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 11. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
11. džuz
 Ponekad u životu mukotrpno radimo, iz dana u dan poslove, koje ne primijete ni članovi porodice akamoli poslodavci. Nije nam potrebno priznanje ili nagrada, ali želimo razumijevanje kada učinimo pogrešku ili ne dovršimo određene privatne ili poslovne obaveze. U tim situacijama kao lijek dolaze riječi Gospodara: „I reci: ,,Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."(Et-Tevbe,105)
 Allah će vidjeti naš trud, a ako smo iskreni u poslu i obavljamo ga kako treba učinit će da saznaju i oni koji trebaju znati za naš trud. Allah kaže upravo da će vjernici vidjeti naš trud, znači dobri ljudi koji trebaju vidjeti. Kakva svrha da naš trud vide ljudi kojima je muka što uopće radimo? Međutim, ne zaboravimo, ipak, da ćemo odgovarati za sve što činimo i to nam poručuje kraj ovog ajeta da će nas Allah obavijestiti o onome što smo činili: ako smo govorili da je nešto u ime Boga – je li uistinu bila čista namjera; ako smo radili da zaradimo halal platu – jesmo li radili kako treba; ako smo podučavali, pomagali drugima – jesmo li to radili najbolje što smo znali…
 Poslije ovog ajeta odnosno ove sure dolazi sura Junus, odnosno sjećanje na Junusa, kada ovaj ajet dolazi do posebnog izražaja. Naime, Junus, a.s., je napustio svoj narod, nije polagao nade da će njegovi sugrađani postati vjernici, napustio je svoju misiju misleći da se uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvog negativnog stava iskušao i uvjerio u suprotno: svi su postali vjernici, cijeli narod je postao vjernički što se nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti, odnosno kao da je Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to je naše, za ostalo se ne brinimo.
 Imajmo na umu da sve što nas loše zadesi, zapravo je trunka spram dobra kojeg dobijemo. Vjernik toga mora biti svjestan svakog trenutka, jer u suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro oni bi, uistinu, stradali... “ (11).  Ipak, čovjek kada ga zadesi bilo kakvo zlo zapamti ga, pored svih drugih blagodati. Zaboli ga uho pa ne vidi cijelu zdravu glavu.  Stoga nam u slijedećem ajetu (12) Uzvišeni Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja prođe zaboravlja na Allaha. Odnosno  bude zaokupljen nevoljom, što je normalno, ali ne smije zaboraviti na Allaha kada ga prođe nevolja, glavobolja, zubobolja… to nije i ne smije biti normalno kod vjernika, stoga je zlatno pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah sjetiti kada bude u nevolji.
 Obratimo pažnju da ne budemo smrknuta lica. Čovjek kući može doći umoran, uznemiren, čak i uvrijeđen ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti njegovo iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija. Zašto mora njegova porodica, kolege, komšije ili džemat trpjeti njegovu kaznu?
 Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički, ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu (Junus 27), stoga zašto imati njihov izgled? S druge strane, prema hadisu osmijeh je sadaka, to jest vedro lice koje mijenja ambijent u društvu je dobro djelo i vedra i osmjehnuta lica su lica džennetlija.

Islamska skupnost v R. Sloveniji Džemat Slovenj Gradec © 2008 Por *Templates para Você*