PARADAJZ MOJE MAJKE

Nijaz SALKIĆ

Naše njive nisu bile blizu. U najbližoj, majka je imala vrt pored potoka.  Babo je najesen pripremao zemlju koja je tokom zime dobro izmrzla.

Uloge u našoj porodici su znane. Babo je zemlju pripremao a majka je vrtnu lijehu uređivala. Na početku bašče rašehatio se krompir, malo dalje, zasijane  kućice graha bez pritki i kućice graha sa pritkama. Tu su i ograđene kućice krastavaca, patlidžana sakriski, bundi i ćurta. Lijehe luka bijelog i crvenog, bile su u centralnom dijelu bašte.

Posebnu pažnju majka je poklanjala redovima paprika i paradajza. Liječila je majka svoja životna razočarenja i probleme motikom i kantom kojom je baštu zalivala. Kako je bašta rasla, sazrijevala i rađala, majka je s njom svakodnevno družila, živjela i živce liječila. Njena bašta je bila njeno ogledalo, njen hizmet, njena pijaca, iz koje je djecu hranila.

Hodajući kroz visoke redove paradajza, omamljivao me je zanosni miris njegovog lišća. Naš paradajz je bio krupan, crven, mesnat i ukusan. Otkinuti paradjz nije mogao stati u moje dječije ruke. Jeo sam ga zatvorenih očiju, uživao u prirodno slanom, zdravom i hranljivom ukusu.

Ukus paradjza iz majčine bašte dugo nisam osjetio. Nedavno u trgovini ugledah paradjz sličan onom iz majčine bašte. Kupio sam par komada i probao.  Ipak, ni po čemu nije ni blizu onom paradjzu kojeg je moja majka svake godine sadila, podizala, zalivala i sa njim do sazrijevanja razgovarala.

Upamet!

ŠTA JE ŠTA U BOŠNJAKA - NOVČANIK

Novčanik ili šalajbok je nosač papirnog i metalnog novca, ponekog dokumenta i onoga što u buđelar može stati. Novčanik se može saviti, imati jednu ili dvije pregrade, može se preklopiti, dugmetom zatvoriti, moderno slijepiti ili magnetom spojiti.

U svim slučajevima novčanik je takve veličine da se može u prednjem džepu košulje ili u zadnjem džepu hlača ili unutrašnjem džepu sakoa nositi. Obično je od kože, a može i od plastike, metala ili tkanine napravljen biti.

Novčanik u Bošnjaka je ušao u bosansku pripovjedačku antologiju. Bošnjaci su šalajbok nosili u džepu od kaputa, nekada su kesu s novcem za pojasom šalvara držali. Danas se novčanik nastanio u zadnjem džepu pantolona, te u torbicama Bošnjaka i Bošnjakinja.

Bošnjani od autoriteta novčanik su držali na rafi, u fijoci ili na čiviluku. Za šalajbok su svi ukućani znali gdje se nalazi. Iz šalajboka je žena uzimala određeni iznos novca po dogovoru sa starješinom.

Mi djeca veselili smo se Bajramu. Čekajući kad će babo zamoliti majku da donese onaj veliki novčanik, pomno smo zavirivali u dubine novčanika, čekajući bajramluk. Bile su to najslađe pare kojima smo se veselili i istovremeno strahovali, da neko od braće i sestara ne dobije više.

Bošnjakinje su novac držale u kesama. Kesa se vezala kožnom uzicom, stavljala oko vrata i bila na sigurnom u njedrima. Nane su obveseljavale unuke žutim bankama i ponekom papirnom novčanicom.

Iščekivanje na otvaranje novčanika je teklo po protokolu. Nene su novac i kocke šećera čuvale u platnenim mahramicama i rupcima u njedrima. Neke su opet šalajboke vadile iz sehara i sanduka od ruha. Nagrađivale su unuke za poslušnost, odanost i marljivost.

Novčanik je bio poštovana i draga kesa s novcem. Oni koji su bolje zarađivali, lakše su i otvarali i pokazivali svoj novčanik. Najmanje su to činili zemljoradnici i nezaposleni.

U rijetkim prilikama dok bi otvarali svoje šalajboke, ruke su im drhtale, dok su vadili, dijelili, brojali i ostatak novca u šalajbok vraćali.

Upamet!