24. mar. 2010

ONI KOJI KAZUJU I ONI KOJI SLUŠAJU HUTBU

Nijaz SALKIĆ


Hutba je najozbiljnija hatibova sedmična poruka džematu. Ona je savjetovanje, naputak, smjerokaznica kroz hatibovo pomno izabrano gradivo začinjeno Allahovim (kur'anskim) riječima i Poslanikovim savjetima vješto probranim i izvađenim iz najjačih hadiskih zbirki. Zato se hatibi za hutbu danima ozbiljno pripremaju tražeći najbolje riječi i odabirući udarnu i korisnu temu za svoj džemat.

Oni koji kazuju hutbu su sigurno svijetli primjeri za ugled  i hodajuće svjetiljke znanja. Hatibove poruke izrečeno petkom na hutbi sa časne mimbere, moraju biti pouke za njega samoga i smjernice auditoriju koji ih sluša. Hutbe se trebaju usmeno prenositi i prepričavati među džematlijama sve do slijedećeg petka i nove hutbe.

Danas se na džuma-namaz sigurno gleda drugačije nego prije 20 godina. Petak je za moderne muslimane nešto što je neodvojivo od ponosa i pripadnosti vjeri, pa se  i hutba pomnije prati i sluša, više gleda na izbor i prezentaciju tema, te način kazivanja vjere i poruka kroz hutbu.

Ima više kategorija slušalaca hutbi. Prvi i najbrojniji su oni koji hutbu saslušaju zato što je hutba sastavni dio pobožnosti na džuma namazu, jer poslije saslušane hutbe slijedi klanjanje farz namaza. Druga kategorija su slušaoci koji pomno prate i slušaju hutbu u želji da je ocijene, ili da kritikuju hatiba i eventualno nađu govorne ili tematske greške u njoj. Treća  kategorija su ašici (zaljubljenici), koji vole sve što je vezano za džamiju, sve što se tiče džume i sve što se spomene na hutbi.  Takvima svaka tema, svaka izgovorena riječ  i svaki petak predstavljaju veselje i praznik za dušu. Oni čak kopiraju hutbe, nose ih svojoj djeci i dijele onima koji nisu bili na džuma namazu.

Ovih zadnjih iz kategorije  iskrenih vjernika i posjetioca džume namaza je malo baš kao što je malo skupocjenih školjki i bisera. Bez obzira na njihovu rijetkost i malobrojnost, oni su mehlem za džemat, potpora za imame, hatibe i muallime, blagi povjetarac ljudskosti i nade za džemate, perjanice za muslimane i naravno radost za predvodnike džemata, za džematske vođe, za imame.

Ni komentarjev:

Objavite komentar