Novo je nešto što nije upotrebljavano, nije pohabano, nije viđavano, nije oprobano, nije ishodano, nije demodirano, nije nosano i jednostavno, novo nikako nije nemere biti staro. Novo može biti i živo, lahko more i predmet biti, a belćim se i pojmom komotno more nazvati.
Nova je košulja, nove sandale, nova haljina, nove šalvare, nova kuća, nova ulica, nova magaza, nova radnja, nova pošta novi trg, nova mahala ili novi grad. Može biti novi muž, nova žena, nova djevojka, novi momak, nova nevjesta, nova zaova, nova svekrva, novi šef ili novi predsjednik. Novi su običaji, nove želje, nova emisija, novi program, nova nada, nova nafaka i nova nagrada.
Staro nije novo. Staro ne može biti mlađe a mlado sigurno može biti starije. Staro je starodavno, duretno, izdržljivo, dugovječno, starovjeko a staro može čak biti i moderno. I staro može biti živo, može biti predmet a ima ga i u značenju pojma i apstrakcije.
Stari je nakit, stara čaršija, stara mahala stara kuća, stara banja, stari kaput, stara testija i stara sinija. Stari je djed, stara nena, stara tetka, stari amidža, stariji sin, starija kćerka, stari momak, stara djevojka, stari kralj i stari predjednik. Stari običaji, stari vakat, stari vijek, stari datum, stari pravilnik i stara sjećanja.
Helem, novo ne mora uvijek biti dobro, baš kao što i staro ne znači da je za bacanje i da u njemu nejma vrijednosti. Eto, ima novijih (serijskih proizvoda) što su pravi škart, a ima bome i starih predmeta neprocjenjive vrijednosti, ima starih dobrih običaja i hairli starih ljudi što i pored svoje starosti insani koji nemaju cijene. Tu dahabetile spadaju i stari hairli insani i birli alimi čija se vrijednost pronosi kroz vijekove.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar