الْحَمْدُ
لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ
نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ
الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا.
مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ
أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ
مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ
سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ
الْكَافِرِينَ.
صلى
الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين
المرشدين المهديين من بعده . ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا
أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم
بإحسان إلى يوم الدين،
رضوان
الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن
الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
قال
الله تعالى فى كتابه الكريم:
بِسْمِ
اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ
عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ
يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ
ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ ۚ
صدق
الله العظيم
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svaka
hvala, zahvala i pohvala pripadaju samo Allahu, dželle šanuhu. Salavat i selam
na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe, kao i na sve one koji ga
slijede do Sudnjega dana.
A
zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 02. muharrem 1439. ili 22.
septembar 2017. godine. Ovo je 1. hutba u novoj godini. Prošli petak
imasmo temu, , Čuvajmo svoj iman ', a današnja je, ,Naša nova godina.'
Draga braćo! Čovjek voli
promjenu često i na svoju štetu. Željan je novoga pa makar to novo bilo i
staro, prepakovano u novu ambalažu. Čuli ste kako je prokleti Iblis našem ocu Ademu
obećao novo, a to novo je Adema Dženneta stalo. Koliko smo se mi novome nadali
i novoga dočekali?
U želji da prohodamo, da u školu krenemo, da se škole riješimo, da se
udamo i oženimo, da evlada za ruku povedemo, da se zaposlimo, da unuke
dočekamo, da kuću napravimo, stan kupimo i da prvu penziju primimo, nadajući
se svemu tome razočarani osijedimo.
Zemanile proslavljasmo nove godine, često ne znajući zašto, i u čije ime to
radimo. ,Nova godina' nam je vaktom urasla u kosti, bila je bliža od žile
kucavice i kolala je našim venama poput životne tekućine.
Šta je nama nova godina? Da li je to noć 31. decembra čekana i dočekana uz pune
hastale haram ića i pića, ili je to naša nova hidžretska godina.
Allah,
dž.š., u 9. suri (Et-Tevba (Pokajanje) u 36. ajetu kaže: ,,Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj
Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava
vjera. U njima ne griješite!"
Za svoju Novu godinu kažemo, da je hidžretska
jer se tada desila hidžra Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Dakle, hidžra nije samo bila formalno preseljenje iz
jednog mjesta u drugo, nego ona predstavlja i suštinsko preseljenje iz jednog
stanja u drugo. Ona ustvari označava preseljenje muslimana iz stanja
potlačenosti u stanje nadmoći.
Odluka o o hidžretskom računanju vremena
Odluka o računanju vremena po islamskom
kalendaru je donešena u vrijeme hilafeta Omera ibn El-Hattaba, radijallahu
‘anhu, 3. ili 4. godine, kada mu je Musa El-Eša'ari napisao da im dolaze dopisi
na kojima nema datuma, pa da on kao halifa preduzme nešto na tom planu. Omer
ibn El-Hattab, radijallahu ‘anhu je sazvao ashabe i tražio njihova mišljenja.
Neki od njih su predložili da vrijeme računaju po trajanju vladavine nekog od
halifa, kao što to čine Perzijanci.
Neki su kazali da se vrijeme računa po kršćanskom kalendaru. Opet drugi su rekli da vrijeme računaju po rođenju Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Našli su se ashabi koji su predložili da se vrijeme računa po poslanstvu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je bilo i onih da su predložili da to bude Hidžra, što je Omer, radijallahu ‘anhu, i prihvatio govoreći: ,,Neka to bude Hidžra, jer je ona rastavila istinu od neistine!'' Sa ovim prijedlogom su se složili i prisutni ashabi.
Prijedlozi
Potom je nastupila rasprava, od kojeg mjeseca da se počne računati vrijeme. Bilo je mišljenja da to bude: ramazan, jer je on mjesec posta i Kur'ana, Rebiu-l-evvel, jer je u njemu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rođen, u njemu je došao u Medinu i u njemu je preselio, Muharrem, kao jedan od Ešhuri-Huruma. Na kraju su se saglasili Omer ibn El-Hattab, radijallahu ‘anhu, Osman ibn Affan, radijallahu ‘anhu, i Alija ibn Ebi Talib, radijallahu ‘anhu, da to bude mjesec muharrem, jer pored toga što je od Ešhuri-Huruma (Svetih mjeseci) dolazi odmah nakon mjeseca zu-l-hidždžeta u kojem muslimani obavljaju hadž kojim se upotpunjuje građevina islama. U muharremu su se ashabi zavjetovali Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na vjernost, a i sama odluka za Hidžru je donešena upravo u ovom mjesecu. Tako je odlučeno da mjesec muharrem bude prvi mjesec hidžretske godine. Prema proračunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine. Utvrđivanje ovog događaja kao početka računanja vremena datira od halife Omera, a odluka je donijeta 17. godine nakon Hidžre.
Neki su kazali da se vrijeme računa po kršćanskom kalendaru. Opet drugi su rekli da vrijeme računaju po rođenju Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Našli su se ashabi koji su predložili da se vrijeme računa po poslanstvu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je bilo i onih da su predložili da to bude Hidžra, što je Omer, radijallahu ‘anhu, i prihvatio govoreći: ,,Neka to bude Hidžra, jer je ona rastavila istinu od neistine!'' Sa ovim prijedlogom su se složili i prisutni ashabi.
Prijedlozi
Potom je nastupila rasprava, od kojeg mjeseca da se počne računati vrijeme. Bilo je mišljenja da to bude: ramazan, jer je on mjesec posta i Kur'ana, Rebiu-l-evvel, jer je u njemu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rođen, u njemu je došao u Medinu i u njemu je preselio, Muharrem, kao jedan od Ešhuri-Huruma. Na kraju su se saglasili Omer ibn El-Hattab, radijallahu ‘anhu, Osman ibn Affan, radijallahu ‘anhu, i Alija ibn Ebi Talib, radijallahu ‘anhu, da to bude mjesec muharrem, jer pored toga što je od Ešhuri-Huruma (Svetih mjeseci) dolazi odmah nakon mjeseca zu-l-hidždžeta u kojem muslimani obavljaju hadž kojim se upotpunjuje građevina islama. U muharremu su se ashabi zavjetovali Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na vjernost, a i sama odluka za Hidžru je donešena upravo u ovom mjesecu. Tako je odlučeno da mjesec muharrem bude prvi mjesec hidžretske godine. Prema proračunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine. Utvrđivanje ovog događaja kao početka računanja vremena datira od halife Omera, a odluka je donijeta 17. godine nakon Hidžre.
Mjesec
Muharrem je određen kao prvi mjesec u godini, zato što se ponovo počinjalo s
radom nakon povratka sa hadža. Era je, tako, započela ne sa danom Hidžre, nego
sa prvim danom mjeseca Muharrema godine Hidžre. Taj prvi dan je bio petak, 16. (juli)
622. godine (gregorijanskog) kalendara.
Da ponovimo znanje iz mekteba, nabrojićemo
imena naših mjeseci:
·
muharrem,
·
safer
·
rebiu-l-evvel,
·
rebiu-l-ahir,
·
džumade-l-ula,
· džumade-l-uhra,
·
redžeb,
·
ša’ban,
·
ramazan,
·
ševval,
·
zu-l-ka’de i
·
zu-l-hidždže.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u
hadisu koji bilježi imam Buhari, a prenosi ga Ebu Bekr, r.a., pojašnjava koja
su to četiri Sveta mjeseca: Prenosi Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ,,Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je
Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta; tri, jedan za drugim: zu-l-ka'de, zu-l-hidždže i muharrem
i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša'bana!"
(Buhari)
Događanja pred hidžrom
Tri
godine su muslimani u Mekki bili izloženi izolaciji i svakovrsnoj torturi.
Na udaru su posebno bili oni koji nisu imali odgovarajuću zaštitu. Osman
Ibn Affan, Halid Ibn Seid, Sad ibn Ebu Vekas, Ammar Ibn Jasir, Bilal Habeši,
Abdullah Ibn Mes'ud i još drugih ashaba r.a. Među prvim ashabima koji je javno
učio Kur'an bio je Abdullah ibn Mes'ud. Citirao im je suru Ja-sin, a kada je
došao do 13. ajeta: ,,Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kada su
im došli poslanici", i čuvši ovaj ajet kazali su, zašto da mi udaramo na
muke, bolje da mi na njega da udarimo, i udrite ga koliko god možete!
Sumeja je
prva žena šehid r.a. Osmana Ibn Affana su vezali u konopce i tražili od njega
da napusti islam i Allahovog poslanika, a on im je odgovorio, da to nikada neće
učiniti niti će se od Poslanika udaljiti! Halida Ibn Seida je tukao njegov
babo, čvrstim predmetom po glavi, sve dok ga nije okrvavio. Zabranjivao je
njegovoj braći da sa njim konktaktiraju. I mnogi drugi muslimani su mučeni i
proganjani od mekanskih višebožaca. Poslanik a.s je dopustio da oni koji su
bili više ugroženi napuste Meku. Grupa muslimana muhadžira otišla je u
Abesiniju, neki su tražili spas u Taifu i konačno učinjena je hidžra u
Medinu.
Hidžra u Bošnjaka
Hidžra je poznata muslimanima
Balkana a posebice Bošnjacima skoro 500 godina. Dahabetile, riječ muhadžirluk je
duboko urezana u tkivo bosanskih muslimana. Ima jedna Risala od Mehmeda Tevfika
Azapagića na temu muhadžirluka u Bošnjaka. Namijenjena je bila onovremenoj
bosanskoj ulemi, kod koje je postojala određena konfuzija o statusu Bosne pod
austrougarskom okupacijom. Azapagićeva ,Risala fi al-hidžra', sastoji se od tri
dijela. Što se tiče trećeg dijela u kome se dotakao hidžre, Azapagić je bio
mišljenja da emigracija nije vjerska dužnost poslije fetha (osvojenja) Meke. Uzeo
je u obzir realnost muslimana, njihove bitne interese, perspektive i ciljeve.
Njegov položaj muftije Tuzle i reisu-l- uleme Bosne, dali su mu dovoljno
kredibiliteta da znatno smanji val iseljavanja u Osmanlijsku državu.
Za vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima u vremenu od 1992. do 1995., kada je pola
bošnjačkog stanovništva bilo prisiljeno napustiti domovinu i tražiti utočište u
inozemstvu, mišljenje M.T. Azapagića je ponovo dobilo na značaju. Priznalo se
da je on bio prvi bosanski alim modernih vremena koji je prepoznao značaj
teritorijalne dimenzije za muslimanske zajednice u nemuslimanskoj sredini.
Muslimani BiH, nisu mogli postojati kao apstraktna zajednica nego kao
stanovnici određenih sela i gradova. Islam u ovoj zemlji je moguće očuvati samo
ako su očuvana muslimanska naselja. Zato je povratak na svoja ognjišta ili u prvoj fazi očuvanje zemlje (katastra) i
okućnice, prioritet je muslimana Bosne i Hercegovine koji su morali učiniti hidžru
pred genocidnim nasrtajem njihovim dotadašnjih ,komšija'.
Šta je nama
hidžra?
Glede obilježavanja
naše nove godine, bitno je upoznavanje svoje porodice i prijatelja da smo eto ukoračili u novu hidžretsku godinu. Obradujmo ih jednim sms-om, kojim ćemo ih podsjetiti da im čestitamo nešto naše, nešto što je pristiglo u džemat i naše kuće. Čestitasi može riječima, ,,Kullu amin
ve entum bi hajr'', ili samo sretna i berićetna nova godina. Potrudimo se da u ovom
mjesecu muharremu što više postimo, klanjamo nafile, dijelimo sadaku i
upućujemo iskrene dove našem Gospodaru!
Obilježimo novu godinu, pa makar na način da
priredimo u svojim kućama i stanovima mevlud, na kome ćemo dočekati i ugostiti,
bar prve komšije i par rođaka i prijatelja. Dobro je to za mentalno zdravlje i
za našu djecu, za nezaborav svojih adeta i (pra)djedovskih korijena.
Dova
Svemogući Allahu, učini da se okoristimo
porukama i poukama hidžre, dozvoli da budemo od onih muhadžira koji se čuvaju
harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini i pravdi i
da se vratimo u čvrstoj vjeri domu i domovini - zavičaju.
Molimo Te Uzvišeni, obogati nas ljubavlju do
naših džamija i do onih koji nas vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija
budi ponos, džuma namaz radost, a islamska zajednica bude naša halka i
uzdanica! Amin!
ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما
قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم
ترحمون.
عوذ
بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ
الْإِسْلَامُأ
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و
المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي
رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه.
فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها
الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما
صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما
باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و
بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و
لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا
البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و
ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون.
صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir,
Sahihul Buhari, Nezim Halilović.
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar