HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA I ABBASIJA DIO 18.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Uvod

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno zanimanje pokazujem za islamsku povijest od ranog početka, pa kroz srednji vijek i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija. 

DRUGI PERIOD

Prvi otsjek

KULTURNI NAPREDAK ARAPA U ŠPANIJI

Čim Arapi osvojiše Španiju i učvrstiše svoju političku vlast u njoj, odmah posvetiše punu pažnju unapređenju poljoprivrede, industrije, trgovine i prosvjete. Da bi unaprijedili poljoprivredu uvedu umjetno natapanje gdje to god bilo moguće, a radi povoljnog podneblja i racionalnog obrađivanja zemlje skidahz plod tri puta godišnje. Arapi počnu sijati pamuk, pirinač, šećernu trsku, svakovrsno povrće i mirodije i u kultiviranju ovih zemaljskih proizvoda dostigoše vrhunac. Niko nije prestigao španjolske Arape u umjetnom odgajanju voćaka i vrtova. Evropljani su većinu voća primili od njih. 

Arapi u Španiji otkriše mnoge radnike i iskorišćavahu ih, a njihovi umjetno izrađeni produkti, bijahu cijenjeni u svim mjestima do kojih dopirahu njihovi trgovci. Industrija tkanina od pamuka, lana, vune i svile bijaše na glasu, te se njihovi štofovi i elegantne svilene tkanine prodavahu u svim lukama Sredozemnog mora i bijahu potraživane iz udaljenih krajeva Evrope. Umjetni zanati bijahu razvijeni u svim većim mjestima, a njihove rukotvorine, koje su izrađivane od zlata i srebra, iskićene draguljima, pokazivahu svu veličinu istočne mašte. Španjolski Arapi bijahu na glasu trgovci i na svojim lahkim lađama, koje su sami izumili, plovili su po čitavom Sredozemnom moru, prodavajući svoju robu.

U graditeljstvu postigoše Arapi u Španiji vanredne uspjehe, stvorivši posebni zapadno-maurski stil, koji je po svome luksuzu i ukrasima priznat kao najraskošniji. Njihove divne zgrade bijahu uvijek okružene bujnim parkovima, umjetnim jezerima i cvijetnjacima u kojima su bili umjetni vodoskoci. Svježi i mirišljavi vazduh iz cvijetnjaka utjerivan je naročitim spravama u pojedina odjeljenja, te se je čovjek osjećao u sobi kao usred cvjetnjaka. Koliko su bile raskošne same zgrade, tako isto bijaše i njihov namještaj. Debelim, vanredno umjetno izgrađenim ćilimima, bijahu zastrti podovi, a namještaj, koji je pravljen od najskupocjenijeg drveta, bijaše nakićen biserom, sedefom i slonovom kosti. Zidovi bijahu obloženi skupocjenom kineskom činijom i ukrašeni mozaikom, a prozori od raznobojnog stakla propuštahu čarobno svjetlo u prostorije. Veliko bogatstvo u kojem življahu stanovnici, radi racionalnog obrađivanja zemlje, razvijene industrije i razgranate trgovine, podiže mnoge gradove, te u Španiji bijaše nekoliko prijestolnica, 80 velikih i 300 manjih gradova, koji bijahu puni divnih zgrada i bujnih parkova. Sama prijestolnica Kordova imala je 200.000 kuća, 600 džamija, 50 bolnica, 80 velikih škola i 900 javnih banja, a broj stanovnika je prelazio jedan milion. Gradovi u Španiji su imali popločane ulice i javnu rasvjetu, a London i Pariz to dobiše tek poslije nekoliko stoljeća.

Pored rada na političkom učvršćavanju države i njenom nutarnjem uređenju, umejevićki vladari ne zaboraviše da budu i zaštitnici znanosti. U svim mjestima su inicijativom samih vladara bila osnova učilišta i biblioteke, a dvorski krug učenjaka imao je odlučan uticaj na vođenje državnih poslova. Naročito Abdurrahman III i Hakem II, čiji je hilafet bio najsličniji hilafetu Abasovića Haruna i El-Memuna, posvetiše osobitu pažnju prosvjeti, te se u to doba rijetko mogao naći koji musliman nepismen. Čitava Španija za vlade spomenutih umejevićkih halifa bijaše sretna. Sve odisaše gospostvom, elegancijom, uglađenošču, pjesmom i veselošću.

 Hakema II El-Mustansira naslijedi njegov desetgodišnji sin Hišam El-Muejjed 366-403 (976-1012) u čije ime upravljaše državom Muhamed ibnu Amir zvani »Hadžib« (prvi vezir). Sjaj i bogatstvo u kojem življahu muslimani u Španiji razmazi ih, te se odadoše tjelesnim užitcima, što u njima ubi borbeni duh. Čim ovo opaziše okolni kršćanski vladari počeše na njih navaljivati, ali junački Hadžib odbi sve navale.

Godine 399 (1009) diže ustanak rođak halifin Muhamed ibnu Hišam. On pobijedi halifu Hišama El-Muejjeda i uhapsi ga, a u Španiji planu građanski rat. Kada oficiri ubiju Muhameda ibnu Hišama, na prijestolje bude ponovo doveden Hišam El-Muejjed. U Španiji se bijahu već svuda uznemirili duhovi, i halifin stričević Sulejman ibnu Hakem osvoji glavni grad Kordovu, gdje ga svijet prizna halifom, a bivšem halifi izgubi se svaki trag 403 (1013).

 Novi halifa Sulejman ibnu Hakem nije mogao umiriti uznemirene duhove, jer je građanski rat obuhvatio čitavu Španiju. Na poziv nekih rodoljuba dođe vladar iz Fasa, Ali ibnu Hamud, osvoji Kordovu i pogubi halifu Sulejmana 407 (1016). Kada Ali ibnu Hamud htjede prigrabiti vlast u svoje ruke, nastadoše opet nemiri. Španjolski muslimani počeše opet birati Umejeviće, ali se građanski rat nije mogao stišati: posljednji umejevićki halifa u Španiji Hišam ibnu Muhamed bude svrgnut 422 (1031), a Španija se podijeli na deset samostalnih pokrajina, kojima upravljahu razni vladari (mulukut-tavaif).

U slijedećem nastavku, inšaAllah: Fatimovići