KNJIGE NE(IMA) KO DA ČITA

Nijaz SALKIĆ 

"Uči, čitaj i proučavaj"(Kur'an-El-Alek), saznat ćeš istinu gdje god živio i u kom god vremenu bio.

"Umijeće čitanja jedna je od osnovnih i najvrednijih čovjekovih sposobnosti. Ono je misaona aktivnost komunikacije između čitatelja i pisanoga teksta. Čovjek se od svoje vrlo rane dobi susreće s nekom vrstom pisanoga teksta koja je za njega u tom razdoblju primjeren s obzirom na temu, složenost teksta, misaone i intelektualne sposobnosti. Tijekom školovanja aktivno se uključuje u proces umijeća čitanja što propisanih sadržaja, što tekstova po vlastitom izboru, a poslije dorađuje i profinjuje svoje potrebe i čitalačke navike. Tekstom se smatra medij ili sredstvo komunikacije koje služi za prijenos informacija, znanja, razmišljanja, ideja, osjećaja i spoznaja koji pravim odabirom može djelovati rekreirajuće i izlječujuće."

(Ivana Ivančić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti)

Procvat pisane riječi

 Misao pretočena i zapisana u riječ je cijenjena još od vremena kada je Svemogući ljude poučio peru i pismenosti. Iz povijesti znamo da su ljudi voljeli sjediti sa mudracima, okupljati se u krugu učenih i učiti pred školovanim ljudima. Ljubitelji drevnih knjiga pročitaće dirljive zapise o zaljubljenicima znanja koji su godinama haman robovali i zlopatili se služeći i radeći teške poslove na imanjima svojih učitelja-mudraca samo zato da imaju priliku slušati njihova predavanja. Svi ti učenici su dobro znali da poslije napora slijedi ubiranje plodova znanja i učenosti.

Danas je situacija glede učenja i sticanja znanja mnogo bolja. Ovo je vakat hiper produkcije svega pa i knjige. Ko god hoće učiti ima priliku da nešto postigne i nauči. Normalno, za sve pa i za učenje treba dobra volja, vrijeme i trud. Samo da primijetim, mnoge iznenadi, dotuče im volju za čitanjem veliki broj knjiga, časopisa i literature u printanoj i elektronskoj formi. Nekada davno su ljudi gubili živote da dođu do dobre knjige, ovog vakta čovjek može glavu izgubiti pod težinom knjiga (na daj Bože) ako se nađe na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Danas se svake minute iz štampe pojavi jedna nova knjiga. Međutim, znano je isto  tako da se na hiljade knjiga baci ili reciklira (preradi u papir).

Nema kuće u kojoj vitrine ne krasi  bar nekoliko knjiga, kod pojedinaca kuće krase cijele biblioteke raspoređene u rafama i stalažama. Svaki vlasnik je knjigu kupio ili na poklon dobio, pa uživa da je bar gleda, ponekad sa nje prašinu obriše, voli da joj se divi i kada iz štampe izađe, ako ništa, bar da je pomiriše.

Samo, ima li danas neko ko hoće, ko može, da knjigu u ruke uzme, da knjigu započne da  čita ili da je do kraja prelista, ako nema volje da je serbez i po istilahu pročita?!

Upamet!