1. sep. 2010

MEHLEM OD LIJEPIH RIJEČI


 Nijaz SALKIĆ


 وَقُلْ لِعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ "Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi (Kur'an,17,sura-El-Isra, ajet 53.)


Sjećate li se iz djetinjstva svoga izubijanih koljena i laktova koji su vas boljeli po povratku kući. Majka vas je na vratima izružila zbog vaše nespretnosti u igri a onda je donijela neki svoj mehlem i blagim majčinskim rukama ga stavila na povrijeđeno mjesto. Mehlemi su nam svima potrebni. Ne zbog toga što se kao odrasli izubijamo po tijelu većem što nam je duša izranjavana i izubijana.  
Ljudi jedini upotrebljavaju jezik za međusobnu komunikaciju. Zbog tog 'lagahnog' i brzog organa su knjige romana napisane, eseji i studije ispisani. U književnosti su nastale najljepše elegije a bome i tragedije. U sudstvu je poznat i verbalni delikt. Produkt jezika i govora je lijepa  i ružna riječ i rečenica.

Uzvišeni  Allah poredi riječ sa drvetom pa veli:

 „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu; -ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. - A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nikako nema opstanka.“ (Ibrahim, 24-26.)


Progovori da ti kažem ko si

Ljudi smo socijalna (društvena)  osjetljiva bića. Svako od nas voli druženje i prijateljstvo. Volimo da sretnemo drage osobe i da s njima govorimo. Kako god nema govora bez mišljenja, isto tako nema ni mišljenja bez govora. Govorom pokazujemo ono što mislimo i ono šta nosimo u našim dušama. Jer, govor nikada nije samo govor o nečemu što se o čemu se govori. Ustvari, šta god i o kome god mi govorili, najviše govorimo o sebi. Zato trebamo paziti kako, šta i koliko pričamo. Božiju blagodat govora dužni smo iskoristiti u pozitivne svrhe, naprimjer, da kažemo istinu ili da poučimo nekoga nečemu korisnom. Isto tako, kao vjernici moramo se paziti da ovu blagodat ne zloupotrijebimo izgovarajući laži, svađajući se, ogovarajući, psujući itd.. zato ne zaboravimo ovaj savjet: 'Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti'', kaže Muhammed a.s.

Usrećimo sagovornika


Sadrži li naša priča isključivo elemente dobra ili smo okupirani ispraznim govorom? Hoće li nas naš rođak, prijatelj, komšija ili slučajni sagovornik nakon razgovora s nama napustiti zadovoljan i nasmijan ili će ga pri tome zaboljeti glava? Jesu li naše riješi mehlem za dušu ili dodatni teret onima kojima se obraćamo?
Poslanik a.s. nas savjetuje da i pri obilasku bolesnika koji su izgubili svaku nadu u ozdravljenje posežemo za lijepim riječima. ''To neće promjeniti njihovu sudbinu ali će ih, barem, razgaliti'', veli on.
Čak da je naš sagovornik ‘najneotesanija’ osoba, grubijan, pokvarenjak probajmo mu kazati koju lijepu riječ. Možda mu u razgovoru nećemo moći pričati o ljepoti vjere ali nećemo pogriješiti ni ako budemo lijpo govorili o sportu, uređenju dvorišta ili kupovini namještaja. Nećemo pogriješiti ako budemo preuzeli ‘njegovu temu’ i o njoj koju lijepu besjedu kazali. Sjetimo se farona, zločinca, silnika i historijske kabadahije. Tom silniku Allah šalje dvojicu poslanika, braću Musa'a i Haruna a.s. sa kratkom i jezgrovitom naredbom: ''Kažite mu koju lijepu riječ ne bi li se pokajao!''. Ako tiranin poput Faraona zaslužuje da mu se obrati lijepom besjedom, kakav tretman, onda, treba da imamo prema roditeljima, rodbini ili komšijama? Ako se ovako okrutnom čovjeku daje šansa da se snagom lijepe riječi pokaje, imamo li, onda, pravo imati ovako hladan odnos prema najbližoj rodbini i komšijama kakav gard i trend prema njima mnogi od nas zauzimamo i forsiramo?

Oaza lijepe riječi

Vjerujte da je svako željan mira i mehlem riječi. Mnoge duše su izranjavane od dunjalučkih udesa i problema. Nađimo bar 5 minuta vremena za njegovanu besjedu koju ćemo nekom pokloniti. Neka upravo lijepa izgovorena riječ bude naša sadaka koju ćemo dijeliti ljudima oko sebe. Vjerujete da svako voli kada ga bar jednom dnevno srčano pozdravimo, kada nepoznatu nanu ili djedu na ulici upitamo za zdravlje ili komšiji  kroz lijep osmijeh kažemo da se danas pravo podmladio i proljepšao. To ništa ne košta a jako je vrijedno i korisno.

Ni komentarjev:

Objavite komentar