RAMAZAN-BAJRAMSKI VA'Z

Priredio: Nijaz Salkić

   

Zahvala pripada našem Gospodaru Allahu Uzvišenom iz čije milosti blagodati uživamo, Njemu iskazujemo našu najveću pokornost, a salavat i selam donosimo na Božijeg poslanika Muhammeda a.s. koji nam je svojim životom-sunnetom osvjetlio put i pravac kojim se postiže istinska sreća i uspjeh na ovom i budućem svijetu. Salavat i selam na Poslanikovu porodicu-Ehli Bejt, njegove ashabe i sve vjernike, pokorne i bogobojazne Allahove robove do Sudnjeg dana.

  Draga i poštovana braćo, draga naša omladino, draga djeco, cijenjeni džemaate, mjesec ramazan ujedini srca u dovama i ibadetima, duše nam ispuni miljem posta, mirisom sehura i iftara, milozvukom mukabelskog Kur'ana, međusobnim saburom u svakovrsnom činjenju dobročinstva. Blagoslovljeno ramazansko vrijeme oživi vjeru u nama, ujedini vjerničku porodicu, promijeni nam život.

  Eto sinoć se ramazan potrošio baš kao što isteče sve što poteče, sve sabrano prebere, sve što postane nestane:

وَلَا تَدْعُ مَعَ اللَّهِ إِلَٰهًا آخَرَ ۘ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ ۚ لَهُ الْحُكْمُ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ [٢٨:٨٨]

„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).

            كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ [٥٥:٢٦]

وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ [٥٥:٢٧]

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-27).

 Svježina ovog bajramskog jutra, budi pitanja koliko smo dobra učinili i šta smo još mogli ovog ramazana uraditi. Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. Kao što se u hadisu kazuje: „Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio."

  Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se milosti, blagodati Allaha, dž.š., za našu pokornost.
Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se ne zahvaljuju Allahu. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku.

  Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Neka se niko ne divi svom ibadetu, jer ne zna da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena uz dozu pretvaranja i neiskrenosti, ili pak oholosti?

  Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: "Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."

  Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne trebaš učiti Kur'an samo u toku Ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme Ramazana, a zatim da to prekineš sve do sljedećeg Ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti Ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sezona pokornosti dobrim ljudima. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:

„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8)

 Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: "Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno". Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine.

  Potrebno je zapamtiti da niko nikome neće udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33)

  Dobri prethodnici bi govorili: "Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo sezonski musliman." Dakle, znak prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. A znak kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš.

  Zbog kontinuiteta pobožnosti i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na preporučio, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: "Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio". Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest mjeseci nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine." Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme.

  Budući da smo posteći cijeli mjesec Ramazan osjetili i fizičke blagodati posta, bila bi prava šteta vratiti se ponovo, uglavnom, nezdravim navikama ishrane. Nakon apstiniranja od hrane i djelimičnog čišćenja cijelog organizma za održavanje dobrog zdravlja i  uravnoteženosti i dalje je potrebna disciplina.  Ne kao totalni post već jedna stroga umjerenost i odabir u kvalitetu i količini hrane koju svakodnevno konzumiramo. Moderni način života preferira neumjerenost u svemu i moglo bi se reći da sve bolesti savremenog čovjeka dolaze od viška svega. Čovjek je postao ozbiljni samoubica!  Potčinjavajući se svome egu i nefsu (strastima) nerazumno se uništava otrovima ovog svijeta.   

  Šta je to što čovjek čak ni svojom pobožnošću ni znanjem ne može pobijediti a kada su u pitanju stvari koje ga truju, ubrzavaju starost  i skraćuju mu život? Svaki put kad vidimo ljude koji konzumiraju nezdravu hranu, duhan, alkohol, droge, previše stimulirajućih napitaka... uvijek se postavljaju dva pitanja. Kako to da razumnog čovjeka  može da zavede privlačna ambalaža, reklama, navike njegovih prijatelja, kolega itd.? Strast je neprijatelj razuma. Koliko je samo umova potčinjeno vođstvu strasti. A kome se umanji razum, uvećava se nametljivost. Umovi stradavaju u nametljivom traženju. Kome se upotpuni razum, taj prezire strast. (Hadisi)

   Ova pravila, prije svega, podrazumijevaju izbacivanje iz ishrane nezdravih namirnica koje smo, možda, do sada redovno koristili, a one su sljedeće:
-    jaja pripremljena u obliku masnih omleta, majoneza, kolača itd. (jaja domaća da, ali umjereno, bilo kuhana, na pari pečena ili sl.)
-    ne čvrste masti (margarin, biljni mrs i sl.); puter vrlo umjereno
-    ne alkohol, gazirana pića i sl.
-    mijeko s manje masnoće
-    malo šećera i soli

Jedina dozvoljena i potrebna masnoća na 24 sata jedna do dvije supene kašike ulja cijeđenog na hladno /ulje od suncokreta, maslina, lana, pšeničnih klica, kukuruza, susamai sl./. Ova ulja ne kuhati već dodavati na kraju pripreme.

 Draga moja braćo, prva i najvažnija vrijednost, i ono na što smo posebno pazili u Ramazanu jeste namaz, najvažnija islamska dužnost i najbolji dokaz i potvrda naše pokornosti Allahu dž.š. Namaz je ustvari ključ sreće i uspjeha na ovom svijetu, a garant spasa na budućem svijetu- samo nas je malo toga svjesno. Naše nezadovoljstvo, naši problemi koje imamo u životu često su rezultat prekinute veze sa našim Stvoriteljem od kojeg ovisimo. To nam najbolje Kur’an govori: „O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan“.

 Draga braćo, zaista smo mi u stalnoj potrebi za našim Gospodarom koji samo očekuje da Mu padneš na sedždu, iskažeš svoju sićušnost i nemoć te zatražiš kroz dovu ono što želiš. Zaista je u namazu naš spas, naša najveća snaga, naša vrijednost, zaštita, najbolji put, veza prema našem Gospodaru i recept za uspjeh na ovom i budućem svijetu. Molim Vas da svako od nas danas ode sa razmišljanjem kad ću početi recovno klanjati ili kad ću početi redovno dolaziti na džumu te se sjeti da ovaj svijet može napustiti svakog trena, a u mračnom kaburu je prvo pitanje: jesi li klanjao?

  Druga vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jesu slušanje i učenje Kur'ana koji je naš najbolji putokaz, svjetlo i vodilja kroz život. Nezamislivo je da jedan musliman nikad u životu ne pročita bar prijevod Kur’ana kao što je nezamislivo da musliman bar ne pokuša i ne potrudi se naučiti kur’ansko pismo kako bi svoj život oplemenio.

Abdullah b. Mes’ud, r.a., kaže: ”Ko želi da vidi da li voli Allaha i Njegovog Poslanika, neka pogleda u to koliko i kako voli Kur’an, pa ako ga bude volio – on voli Allaha i Njegovog Poslanika!“

  Treća vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste džemat i zajednica. Razlog našeg posebnog osjećanja uz Ramazan te ispunjenosti naše duše najljepšim osjećajima jeste upravo u tome što smo bili intenzivno i čvrsto vezani za džem’at kroz dolaske na namaze. Draga moja braćo i sestre, dovimo i Boga Dragoga molimo da prospe Svoju Milost i blagoslov na naš džemat, da nam džemat ostane i opstane, da imamo gdje u ovom gradu klanjati i gdje djecu u mekteb slati. Molimo Uzvišenog Allaha da nam se pridruže muslimani koji sa nama žive, ponekad nam se dive i samo nas posmatraju, ali nam se ne pridružuju. Da bi ova džamija funkcionirala, potrebno je oko 200 redovnih članova. Iz sakupljene članarine aktivnih  članova podmiruje se samo polovica džematskih troškova. Da bi Islamska zajednica bila snažne institucija mora imati materijalnu potporu, a članstvo-vazifa je jedini materijalni izvor za opstanak naše zajednice.

 Napominjem da godišnja članarina i ostala davanja ne ugrožavaju ni naš standard, ni egzistenciju. Stoga Vas pozivam da se učlanite Vi koji to niste učinili do sada, a Vi koji ste zaboravili na svoje obveze iz članstva izmirite dug, kako bi naš džemat normalno funkcionisao.

Najdraža mjesta na Zemlji našem Gospodaru su džamije, mesdžidi, kaže naš Poslanik s.a.v.s. Mesdžidi ili džamije su mjesta ispunjena posebnim smirajem jer ovdje se najviše sastaju, okupljaju i rastaju meleci, ta najpokornija bića Allahu dž.š.

  Nema Allahu dražeg mjesta ovdje u Tržiču od ove male ali nama drage džamije ili mesdžida. Ovdje nema ljudskih uskogrudnih interesa već je samo jedan interes, što više veličati, slaviti Gospodara svih Svjetova kroz sedžde, dove i svaki oblik ibadeta.

  Svako od vas ovdje danas prisutan i onaj ko je odsutan čini džemat, svi se trebamo poistovjetiti sa džem’atom jer snaga, ljepota jednog džem’ata jesu svi ljudi, a ne samo pojedinci. Svi smo mi džemat, a džemat smo svi mi.

 Naša četvrta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste dobročinsto, osjećaj za drugoga i pomaganje u nevolji.

  Onoliko koliko dijelimo, toliko smo zahvalni Allahu dž.š. Koji nam daje i toliko čuvamo postojeće blagodati. Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže. Allah s.v.t.a., kaže i ovo: „Što god da podijelite, On će vam nadoknaditi, jer On je najbolji opskrbitelj“.

  I na kraju naša peta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste zahvalnost Uzvišenom Allahu dž.š. na blagodatima koje uživamo. Ni u jednom drugom mjesecu ne razmišljamo više o blagodati hrane kao što to činimo u    Ramazanu kada postimo. Kao postači, dok smo iščekivali iftar, najjasnije smo vidjeli ljepotu Božijih blagodati. Dok smo postili, u jednoj čaši vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu, vidjeli smo Božiju milost.

Zato trebamo biti zahvalni našem Gospodaru na blagodatima koje imamo i sjetiti se onih koji nemaju te blagodati. Rekao je Uzvišeni: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati“.

  Govorio je Hasan El-Basri: „Doista, Allah šalje blagodati ljudima. Ako ljudi na njih ne uzvrate zahvalnošću, Allah te blagodati pretvara u patnju“. U jednoj predaji se kaže da je Alija b. Ebi Talib rekao jednom čovjeku: „Blagodat je povezana sa zahvalnošću. Zahvalnost je vezana za povećanje. To je međusobno povezano. Čovjek neće ostati bez blagodati, sve dok ne presten biti zahvalan“.

Draga braćo, nezaboravimo svaki dan reći Elhamdulillah na onome što imamo. Neka nam Milostivi pomogne da nam i ovaj Bajram donese samo najbolje. Pokušajmo sastaviti pokidane rodbinske i prijateljske veze. Pronađimo one najljepše sitnice u insanima, jer svako to nosi u sebi samo se trebamo malo potruditi i pronaći to. Pamtimo ljude po dobru, ne zamjerimo im, i ne sudimo jedni drugima, ionako će nam na kraju Jedan suditi svima. Budimo od onih koji opraštaju, jer i naš Uzvišeni oprost voli. 

  Približimo se jedni drugima. Imajmo više vremena za iskreni razgovor, jer razgovora nam zaista treba. Ne zaboravimo one koji su preselili na bolji svijet, spomenimo ih u svojim molitvama i dovama. Obilazimo ih, ne samo za Bajram.   Neka nas oni podsjećaju da, vjerovali mi ili ne, drugi svijet zaista postoji.

Draga braćo, svima vama i vašim najmiliijma od srca želim sretan i blagoslovljen Bajram sa željom za vaše dobro zdravlje i uspjeh u životu i radu!

 Molim Allaha da nam primi ibadete i da nas učvrsti na Pravome putu. Da li ćemo dočekati sljedeći Ramazan ostaje da se vidi a sigurno je da neki to neće dočekati. Bože, podari nam još koju priliku. Amin

  Podijelimo radost Bajrama sa svima i od srca oprostimo jedni drugima. 

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

MEFAT BAJRAMO, BAHTALO BAJRAMO!

Kullu am ve entum bil hajr!

 

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul-Buhari, Jusuf El Karadavi.