MUKABELA I
RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 11. džuz
Mukabela je učenje
(čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može
učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza.
Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu
uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu
knjigu.
Počinjemo sa prvom
mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije
klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a
velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u
džamijama.
Zašto nas
je malo na mukabelama?
Da bi mogli sebi
odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti
imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo'
vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa
nama nešto u redu nije.
11. džuz
Ponekad u životu mukotrpno radimo, iz dana u
dan poslove, koje ne primijete ni članovi porodice akamoli poslodavci. Nije nam
potrebno priznanje ili nagrada, ali želimo razumijevanje kada učinimo pogrešku
ili ne dovršimo određene privatne ili poslovne obaveze. U tim situacijama kao
lijek dolaze riječi Gospodara: „I reci: ,,Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete
biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što
ste radili obavijestiti."(Et-Tevbe,105)
Allah će vidjeti naš trud, a ako smo iskreni u
poslu i obavljamo ga kako treba učinit će da saznaju i oni koji trebaju znati
za naš trud. Allah kaže upravo da će vjernici vidjeti naš trud, znači dobri
ljudi koji trebaju vidjeti. Kakva svrha da naš trud vide ljudi kojima je muka
što uopće radimo? Međutim, ne zaboravimo, ipak, da ćemo odgovarati za sve što
činimo i to nam poručuje kraj ovog ajeta da će nas Allah obavijestiti o onome
što smo činili: ako smo govorili da je nešto u ime Boga – je li uistinu bila
čista namjera; ako smo radili da zaradimo halal platu – jesmo li radili kako
treba; ako smo podučavali, pomagali drugima – jesmo li to radili najbolje što
smo znali…
Poslije ovog ajeta odnosno ove sure dolazi
sura Junus, odnosno sjećanje na Junusa, kada ovaj ajet dolazi do posebnog
izražaja. Naime, Junus, a.s., je napustio svoj narod, nije polagao nade da će
njegovi sugrađani postati vjernici, napustio je svoju misiju misleći da se
uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvog negativnog stava iskušao i uvjerio u
suprotno: svi su postali vjernici, cijeli narod je postao vjernički što se
nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti, odnosno kao da je
Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to
je naše, za ostalo se ne brinimo.
Imajmo na umu da sve što nas loše zadesi,
zapravo je trunka spram dobra kojeg dobijemo. Vjernik toga mora biti svjestan
svakog trenutka, jer u suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže
dobro oni bi, uistinu, stradali... “ (11). Ipak, čovjek
kada ga zadesi bilo kakvo zlo zapamti ga, pored svih drugih blagodati. Zaboli
ga uho pa ne vidi cijelu zdravu glavu. Stoga nam u slijedećem ajetu (12) Uzvišeni
Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja
prođe zaboravlja na Allaha. Odnosno bude zaokupljen nevoljom, što je
normalno, ali ne smije zaboraviti na Allaha kada ga prođe nevolja, glavobolja,
zubobolja… to nije i ne smije biti normalno kod vjernika, stoga je zlatno
pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah
sjetiti kada bude u nevolji.
Obratimo pažnju da ne budemo smrknuta lica.
Čovjek kući može doći umoran, uznemiren, čak i uvrijeđen ali to je njegovo
iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti njegovo
iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija. Zašto mora
njegova porodica, kolege, komšije ili džemat trpjeti njegovu kaznu?
Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički,
ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto
lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu (Junus 27),
stoga zašto imati njihov izgled? S druge strane, prema hadisu osmijeh je
sadaka, to jest vedro lice koje mijenja ambijent u društvu je dobro djelo i vedra
i osmjehnuta lica su lica džennetlija.
Ni komentarjev:
Objavite komentar