MIMBERA - OD BEŠIKE DO KABURA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ, وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا, مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ

 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه, وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده.  و وزارئه الكاملين في عهده, خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر, وعمر, وعثمان, وعلي, وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين

 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين, أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه, إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون

قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا 

حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا 

وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا 

 صدق الله العظيم

Uz ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu, Salavat i selam na Njegovog Miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i mu'mine od početka pa do kraja svijeta.

A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 15. zu-l-hidždže 1440. ili 16. avgust 2019. godine. Ovo je 49. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Arefat‘, a današnja je, ,Od bešike do kabura.'

Uzvišeni, dž.š., u Kur'anu veli: Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s’ mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…Kur'an-El Ahkaf,15

Radost roditelja i briga o djeci

Roditelji se radujemo novom životu i sve činimo da dijete propuže, proguguće, progovori, prohoda, propjeva, promisli, nas razveseli. Doba djetinjstva je vrijeme kada dijete guramo pred sobom, vodamo za ručicu, zaštitnički štitimo svojim tijelom, autoritetom, riječju i snagom od svega i svačega.

Ogoj i školovanje djece

Poslušajmo Poslanikove riječi: ,,Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre".
,,Nije ti neprijatelj čovjek koga u borbi ubiješ i stekneš zvanje gazije, ili on tebe ubije pa postaneš šehid i zaslužiš džennet. Pravi ti je neprijatelj tvoje neodgojeno dijete koje je iz tvoje kičme poteklo. Zatim, neprijatelj ti je i tvoj imetak koji si svojim rukama zaradio a on ti postao jedina preokupacija".

Doba kada nas niko ne ,,gura'' i vodi za ruku

Gledajući naše stanje, uočavamo da ne radimo na sebi, da se ne mijenjamo na bolje. Znamo raditi i najkomplikovanije poslove, znamo se iškolovati i na najboljim univerzitetima, znamo zaraditi velike pare, umijemo načiniti najmodernije kuće, sposobni smo voziti najbolja auta, imamo para da otputujemo i u najdalja mjesta na planeti. Malo radimo na sebi.

Znajmo da je ummet poput kuće. Temelj mu je islam, a krov muslimani. Ako se krov oštetiti, kako ćemo sačuvati toplinu doma i čistoću zidova? Prisjetimo se  Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji je izgrađivao ljude da postanu bolje verzije sebe.

Allah, džellešanuhu, veli u Kur’anu, da neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sam sebe. Vjera nije samo padanje pet puta dnevno na sedždu, vjera nije puki formalizam. Nećemo se ugledati na one koji rade i čine ,što radi sav svijet'.  Vjera znači, mijenjati se! Znači konstantno se preispitivati, vagati ono što si uradio, razmišljati bolje, o boljem i za bolje.

Doba kada se počnemo oslanjati-naslanjati

Doći će doba kada ćemo od onih koji su druge vodili, štititili, gurali naprijed, postati oni koji ćemo trebati tuđu pomoć.

Evo pisma jednog roditelja, drago dijete, sada još nisam star, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.

Ako se uflekam za vrijeme ručka, i ako se ne mogu sâm obući, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek nanovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati sve dok nisi utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao ganjati i obećavati nagrade kako bi ušao u kupatilo.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to da sam s tobom i da me znaš slušati. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati. Sâm znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće omogućavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.

Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi kao što sam ja pomagao tebi kada si počinjao živjeti.

Doba kad ne mognemo hodati

Starost je jedna od četiri ljudska, biološka procesa: djetinjstva, mladosti, zrelog doba i starosti. Kao što se sve u ovom svijetu pod raznim okolnostima mijenja, kao što erozija utječe na propadanje materijalnog svijeta, isto tako godine sa raznim događajima utiču na čovjeka pa mladić ostari, jaki oslabi i zdravi oboli.

Doći će vrijeme kada će nas djeca nekad čudno a više sažaljivo gledati i vjerovatno razmišljati: ,,Bolje je i za njih i za nas!” Neka idu u starački dom, tamo im je sve osigurano, imaju kvalitetnu hranu, zagrijane prostorije, svoje vršnjakinje i vršnjake koji ih razumiju i s kojima mogu razgovarati. I dešava se, mnogi odlaze, napuštaju svoj dom, porodicu, unučad, svoj zavičaj da bi u poznim godinama sklapali nova poznanstva i prijateljstva. I naravno da im nije svejedno, nije im drago što moraju napustiti sve, da bi se počeli navikavati na novi život, ali iznad svega ih boli to što jesu, uz Božiju pomoć, uspjeli podariti svojoj djeci obrazovanje, omogućiti im zaposlenje, ali nisu uspjeli od njih izgraditi ljude?! Je li ovo danas uobičajeni život Bošnjaka, ili je stanje još gore? Roditelje ne poštujemo, jer nemaju nikakvih primanja, a povećavaju nam rashode?!

Nezahvalne djece bilo je i u vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Neki mladić se požalio Božijem Poslaniku, s.a.v.s., da ga njegov rođeni otac potkrada, pa je Poslanik, s.a.v.s., zatražio da taj čovjek dođe, te mu je došao starac koji se u hodu na štap oslanjao. Kada mu je Poslanik, s.a.v.s., prenio tvrdnju njegovog sina starac je rekao:– “Kada sam bio mlađi bio sam jak, a on je bio slabašan, bio sam imućan, a on bez ičega i ništa mu nisam uskraćivao. A danas, ja sam nemoćan, a on je moćan, ja nemam ništa, a on ima sve i on prema meni škrtari!” Tada je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zaplakao i kroz plač rekao: ,,Nema grumena zemlje ni kamena, a pogotovo ne ljudskog srca koje ne bi proplakalo kada ovo čuje.” A onda se obratio mladiću:– ,,Idi! I ti i tvoja imovina pripadate ocu!”  Kada se pogledaju samo navedeni detalji koji nam govore o lošem odnosu prema roditelju, a da ne govorimo o iskorištavanju, uznemiravanju, pa čak i zlostavljaju roditelja, možemo sagledati u kako teškom stanju je bošnjačka porodica i da je krajnje vrijeme da se angažiramo na popravljaju tog stanja.

Materijalna briga prema starijim

S materijalne strane, starijoj osobi treba obezbijediti sve što joj je potrebno za normalan život; namirnice, odjeću, lijekove i smještaj, a ako je potrebno i poslugu. To se može realizovati putem braka, ako je tome kadar ili putem plaćanja. Ako starija osoba nema dovoljno sredstava da to sama sebi priušti to trebaju obezbijediti sinovi, jer to je dug djece prema roditeljima.

U svom tefsiru Ibn Kesir prenosi od el-Bezzara da je neki čovjek tavafio oko Ka'be i nosio svoju majku na plećima, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., vidio, na što mu ovaj reče: „O Allahov poslaniče, da li sam joj se odužio? Poslanik, s.a.v.s., reče: Ne, nisi ni za jedan njen porođajni bol!“

Jedan čovjek je došao kod Omera, r.a., i reče mu: „O zapovjedniče vjernika, moje dobročinstvo prema majci je dostiglo toliki stepen da ju nosim na leđima kada hoće da ide po radi sebe, kao što je ona činila sa mnom dok sam bio dijete, tako da ja njoj činim hizmet isto kao što je i ona meni izlazila. Da li sam joj se odužio?“ Na to Omer, r.a., reče: „Nisi, jer dok je to ona radila tebi je željela dug život, a dok si ti njoj izlazio u susret očekivao si da ona ili danas ili sutra – umre.  

Doći će vrijeme

Kada ćemo od onih koje su donijeli na ovaj svijet, koje su učili puzati, govoriti, hodati, raditi i zarađivati, stjecati i trošiti, postati oni koji će to sve morati još jednom ponoviti. Moraćemo i puzati, i polahko govoriti i sve više na postelji kao bebe ležati. Doći će vrijeme kada će nas ponovno ponijeti, ovaj put zauvijek odnijeti u mejthanu i pred neku od džamija da nam klanjaju dženazu. Potom ćemo se vratiti stanju od čega smo krenuli.

مِنْهَا خَلَقْنَاكُمْ وَفِيهَا نُعِيدُكُمْ وَمِنْهَا نُخْرِجُكُمْ تَارَةً أُخْرَىٰ

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti. (Kur'an-Taha,55)

Dova

Gospodaru, oprosti mojim roditeljima; smiluj im se kao što su oni mene, kada sam bio dijete, njegovali...

Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne zaboravljajmo svoju islamsku zajednicu. Amin!

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Sahihul Buhari,Jusuf el-Karadavi.

Nijaz Salkić